MAKARSKA, Makar, Makarije, Makarijevo, Makarje

sl1

Makarska, panorama

sl1

Makarska, ulica

Istorijski nazivi

Mucru, Muccuro, Makarü

Etimologija

*Mъkъrьska od *Mъkъrь (kod Porfirogenita oko 950. Mokrós) < predsl. Muccurum (Skok II 359) (A.L.)

Atribucija

Makarska

  • bez atribucije: Ni Makarska žežene rakije (MH VIII, 4:32)
Makar Makarije Makarijevo Makarje

Istorijat

1. Makar, selo u Dalmaciji (443° 17' N, 17° 1' E - Hrvatska), oko 1 km s/i od Makarske, nastalo na ostacima rimskog naselja. U njemu je bila istoimena biskupija (Muccur), osnovana na Drugom solinskom saboru.
Sloveni su se na tom prostoru naselili u VII v. Pod imenom Mukur ili Mukuro pominje se od pre X v., a posle XV v. pod današnjim imenom. Javlja se u starim srpskim izvorima kao selo koje je, sa drugim selima, braći Jurjevićima vratio Đurađ Vojisaljić, sinovac hercega Hrvoja.
Vuk u Rječniku navodi s.v. Makarijevo: „kad sam pjevača zapitao gdje je to Makarijevo i šta, on mi odgovori da je Makarska” (zatim sledi primer iz Vuk III, 81:77); s.v. Makarska: „mala varošica u primorju između Cetine i Neretve”.
2. Makarska (43° 17’ N, 17° 01’ E) – grad i luka u Hrvatskoj, u podnožju Biokova. Grad je nazvan prema selu Makaru, kada je seosko stanovništvo počelo da naseljava buduću gradsku zonu.
U borbama između Mlečana i Neretljana 887. kod Makarske je poginuo mletački dužd Pjetro Kandijano. Župa i grad Makarska spominju se oko 950. Hrvatskoj je pripojena 1058, od 1324. je u sastavu Bosne, a 1463–1499. pod humskim vojvodom. U vlasti Turaka je bila od 1499. do 1646. kada je do temelja porušena. Obnovili su je novi doseljenici iz unutrašnjosti. Do 1797. bila je u sastavu Venecije, a potom Austrije sve do 1918. Francuzi su vladali Makarskom od 1806. do 1813. Stradala je od kuge 1815. kada je ostala bez trećine stanovništva.

Epski kontekst

Makarska se pominje samo u jednoj pesmi (o tužnoj sudbini ramskog manastira, MH VIII, 4) i to kao mesto čuveno po rakiji:

Kad nam beže crkvi ne dolazi,
Onda šalje dvije sluge svoje,
Dvije sluge, četiri čuture,
Valja njiha, brate, nal’jevati
Dvije vina, a dvije rakije.
Ne bi tkalja natkala maramâ,
Ni Primorje vina nanijelo,
Ni Makarska žežene rakije
Ni Venedig nakovô cekina! (25-32).

U Vuk III, 81 Makarije se pominje kao mesto iskrcavanja (Venecija – Makarije) pri prelasku Jadranskog mora i prva kopnena tačka na putu do Trebinja. U muslimanskim pesmama pominje se kao grad Makar-kapetana (KH II, 64), odnosno bana makarskoga i njegove lepe kćeri Anđelije (KH II, 66).

Literatura

book1880Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, I-XIV, Zagreb, с1880-1952.
book1934Ravlić, J.: Makarska i njeno primorje, Split.  cobiss
book1957Bujas, G.: Makarski ljetopis 1773-1794, Zagreb.
book1969Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969.  [s.vv. Макаријево, Макарска]  cobiss
book1970Vojna enciklopedija, 1-10, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1970-1975.Beograd 1980.  cobiss
book1971Marković, Jovan Đ.: Gradovi Jugoslavije, Beograd.  cobiss
book1975Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975.  [2:44]