JEZERA, Jezero

Atribucija

Jezera

Jezero

Istorijat

Široka i pitoma zaravan u Crnoj Gori, na nadmorskoj visini od oko 1450 m, dugačka oko 20 km, široka do 10 km. Nekada se ovde pružala gusta šuma koju su, po predanju, negde oko sredine XIX v. zapalili i uništili Turci, s namerom da spreče hajduke da se kriju u njoj. Jezera i događaji koji su se odigrali na njima pominju se i opisuju u nekoliko narodnih pesama.
Prastanovnici Jezera i Sinjajevine su bili Kriči, ilirsko (po nekima ranoslovensko) pleme koje je sve do sredine XII v. živelo u dolini Tare, a ovde imalo katune. Trag o njima je ostao u narodnom predanju, pa tako na Sinjajevini i danas postoji Kričačko polje. Drobnjaci su, takođe po predanju, konačno potisnuli Kriče na drugu obalu Tare (koju i danas stariji svet zove Kričko) posle odsudne bitke na Bukovičkoj gori (planina sa leve strane puta za Šavnik). Razlog za sukob su po jednoj varijanti bila mesta za ispašu stoke, a po drugoj su se Kriči i Drobnjaci našli na različitim stranama u tursko-mletačkom ratu. Boj je bio krvav, pa se – prema narodnoj etimologiji – izvor iznad sela Gornja Bukovica i danas zove Krvavac. Na mestu Poljana postoji kamen sa urezanim mačem i kopljem; to je, po legendi, spomenik kričkom vojvodi poginulom u bici.
Krajem XIV v. (1399) u Jezerima je bio dvorac Sandalja Hranića. Erdeljanović 1899. piše da se „na visoravni jezerima i danas … vide nad jednom stenom porušeni zidovi gradića Jezera, u kome je Herceg Šćepan letovao.”* Dubrovački i kotorski trgovci prolazili su kroz Jezera na putu za Pljevlja i Brskovo. Kroz Jezera je vodio i put za Pivu, a naročito se često u srednjem veku pominje put za Anagoste (Onogošt, tj. Nikšić).
Današnja sela u ovom kraju razvila su se tokom druge polovine XIX v., uglavnom od nekadašnjih katuna. Posle oslobođenja od Turaka, ovo područje je u Kraljevini Crnoj Gori bilo zasebna vojno-administrativna celina pod nazivom Jezera, pa se otada i stanovnici ovog kraja nazivaju Jezercima.

Epski kontekst

Pesme ga pominju kao mesto izvesnog Boriše serdara (Vuk VIII, 3), kao mesto pogibije vojvode Momčila i njegove pratnje (Vuk II, 25; SM 147) i sl., ali i u istorijski potvrđenim kontekstima kao što je boj na Grahovcu (SANU IV, 38), smrt Smail-age Čengića (SANU IV, 35) i drugi..

Takođe i: gradić na levoj obali reke Plive, ispod planine Lisine, 20 km zapadno od Jajca (BiH). U njemu su nekada bila dva grada: jedan srednjovekovni zvani Jezero, a drugi turski prozvan Göl-Hisar.
Grad Jezero stajao je na brdu Vaganj, a pod njim je bila varoš s jednim samostanom. Ovaj se grad prvi put pominje 1492, dok za jezerski samostan postoje nešto ranija svedočanstva iz 1469. Crkva sv. Grgura u gradu spominje se još ranije – 1447. Turci su prvi put zauzeli grad 1463, a konačno 1518. Od te godine grad Jezero se više ne pominje.
Turci su sagradili novi grad na ostrvu u Plivi i na turskom ga nazvali Göl-Hisar (Göl „jezero”, Hisar „grad”). Taj je grad bio povezan sa kopnom pomoću visećeg mosta na lanac. Prvi put se pominje 1660. U XVIII v. pripadao je Ključkoj kapetaniji. Napušten je pre 1833.

Literatura

book1899Ердељановић, Ј. & Николић, Р. Т.: Трговачки центри и путеви по српској земљи у средњем веку и у турско доба, Београд.  [60*]  cobiss
book1953Kreševljaković, Hamdija: Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo.  cobiss
book1957Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo  cobiss
book1969Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969.  cobiss
book2005Томовић, Гордана: Кричани и Кричак, Гласник Завичајног музеја, књ. 4, Пљевља 2005, 39-48.