JAJCE, Jajac

sl1

sl1

Etimologija

Deminutiv od jaje, po jednom tumačenju prevedenica ital. naziva utvrđenja kod Napulja Castello del’uovo (Skok I 749a). (A.L.)

Atribucija

Jajce

Jajac

Geografski položaj

44° 20’ N, 17° 15’ E   
Grad u BiH. Smešten je iznad ušća Plive u Vrbas.

Istorijat

Po postojećim podacima, bio je naseljen i u rimsko i u preistorijsko doba.
Srednjovekovni grad je podigao Hrvoje Vukčić Hrvatinić između 1391. i 1404. Njega su posle 1396. nazivali Conte di Jajce, a tada se prvi put pominje i slovensko ime mesta. On je verovatno sagradio samo citadelu (Medved-kula je postojala i pre toga), a posle njega grad su dograđivali ostali bosanski kraljevi, potom Mađari u vreme Jajačke banovine (1464–1527) i najzad Turci.
Hrvoje Vukčić je u novi grad preneo sedište Pivske župe, boravio je u Jajcu, brinuo o njegovom održavanju, izdavao u njemu povelje i gradio podzemnu kriptu poznatu kao „katakombe”, verovatno kao porodičnu grobnicu, koja je ostala nedovršena posle njegove smrti 1416. Posle Hrvoja Vukčića, Jajce je bilo u rukama Radivoja Jablanovića, a zatim u posedu bosanskih kraljeva i njihovih namesnika. U njemu je 1423. stolovao Tvrtko II Tvrtković. Tako je Jajce u XV v. postalo kraljevski grad, a naročito je to bilo u vreme poslednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša odnosno Tomaševića (1443–1461) koji je 1463. pogubljen ispod gradskih zidina. Te godine Jajce je prvi put palo u turske ruke, ali ga je Matija Korvin u jesen iste godine preoteo od Turaka. Kada ga Turci i sledeće (1464) godine ponovo napadnu, Jajce dobija ulogu najjužnijeg bedema ugarske države, „kapije jugozapada” i „ključa Dalmacije, Istre, Italije i Nemačke”.
U Jajcu su tokom srednjeg veka bile sagrađene tri crkve: sv. Katarine, sv. Marije i sv. Luke, svaka u nekom drugom vremenskom razdoblju. Crkvu sv. Katarine dva puta pominje papa Pije II (1458. i 1463). Isti papa pominje 1461. i crkvu sv. Marije u kojoj se, po predanju, čuvalo telo sv. Luke, a 1469. i samostane u Jajcu, Grebenu i Jezeru. Turci su porušili crkvu sv. Katarine 1528, nepunu godinu pošto su osvojili grad.
Turci napadaju Jajce i 1491, 1512. i 1525, da bi ga konačno osvojili 1527, godinu dana posle Mohačke bitke. Teško je stradalo u požaru 1658. Pod Turcima je ostalo 351 godinu, sve do 1878.
Od pada pod tursku vlast, Jajce je kao nahija pripadalo Brodskom kadiluku. Kada je (oko 1540) osnovan Kobaški kadiluk, pripalo je njemu. Između 1580. i 1590. Jajce je postalo sedište Jajačkog kadiluka koji se sastojao od 5 nahija. Posle reformi u XVII v. Jajce je postalo sedište Jajačke kapetanije. U XVIII v., kad Bosna postaje periferijska oblast Turskog carstva, Jajce se nalazi u sastavu Travničkog sandžaka.

Epski kontekst

U pesmama se pominje kao mesto kojim, u periodu turske vlasti, upravlja Jazap (Vuk III, 47) ili Izep-aga (SANU III, 63), a u pretkosovsko vreme vojvoda Stefan (SANU II, 30). Direktno o Vuku Jajčaninu peva muslimanska pesma KH I, 4. Od istorijskih događaja, pominje se u kontekstu osvajanja Bihaća (MH III, 4), opsade Temišvara u XVII v. (KH I, 2), bune bosanskih muslimana pod vođstvom Husein-paše Gradaščevića, Zmaja od Bosne (SM 62) i sl.

Epski lik Vuk Jajčanin
Istorijski – Vuk Grgurević Branković, sin Grgura i unuk Đurđa Brankovića. Epici poznat i kao Zmaj despot Vuk i kao Zmaj Ognjeni Vuk. Stolovao je u Slankamenu u Sremu. Njegovog oca oslepio je car Murat. Srpski despot je bio samo titularno jer je verovatno 1457. prešao u tursku službu. Posle jedne emisarske dužnosti 1465. prelazi ugarskom vladaru Matiji Korvinu. Naročito se istakao u ratovima protiv Poljaka, Turske i Donje Austrije, a učestvovao je i u borbama za Šabac (1476), za Srebrenicu (1476), Kruševac i Braničevo (1481), itd. Umro je 1485. bez potomstva.
Nazvan je Jajčaninom zbog učešća u pohodu na Vrhbosnu (Sarajevo) pod Matijom Korvinom 1480, a taj pohod je krenuo iz Jajca. Po predanju, nastanio se u Jajcu odmah posle propasti bosanske države, onda kada je kralj Matijaš prvi put oteo Jajce od Turaka.

Literatura

book1953Kreševljaković, Hamdija: Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo.  cobiss
book1957Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo  cobiss
book1969Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969.  cobiss
book1970Vojna enciklopedija, 1-10, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1970-1975.Beograd 1980.  [s.vv.Jajce, Grad]  cobiss
book1971Ilić, Žarko: Vuk Jajčanin, Savez Udrdruženja folklorista Jugoslavije XV, Jajce, 35-39.  [35-37]
book1971Čurić, Hajrudin: Jajce kroz istoriju,, Savez Udruženja folklorista Jugoslavije XV, Jajce, 13-32.  [13-32]
book1971Basler, Đuro: Spomenici starije prošlosti Jajca, Savez Udruženja folklorista Jugoslavije XV, Jajce, 9-11.
book1975Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975.  [3:498]
book1978Ковачевић-Којић, Десанка: Градска насеља средњовјековне босанске државе, Сарајево.  cobiss
book1979Evlija Čelebi: Putopis. Odlomci о jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1979.  [208, nap. 28]  cobiss