PEČUJ
Pečuj, stari grad
Pečuj, današnji izgled
Istorijski nazivi
Sopianae, Fünfkirchen, Pecs, Pečuh
Etimologija
Mađ. ime izvodi se iz s.-h. (kajkavskog) oblika peč = peć ‘pećina’, odatle bi s.-h. oblik Pečuj, Pečuh nastao naknadnim dodavanjem sufiksa -(j)uh. Up. ipak toponim Čuh na Dugom otoku kod Zadra, u srednjovekovnim zapisima Pьčuh, sa variranjem vokala u početnom slogu kao kod imperativa stslov. pьci pored peci od peći. Stoga možda imperativna složenica *peci-uh ‘mesto gde sunce peče uši’, sličnog značenja kao čelo-pek, rogo-pek. Predloženo je i izvođenje Pečuh iz *petjuh (crkъvъ), prema srednjovekovnom latinskom nazivu Quinque ecclesiae, prevedenom na nemački Fünfkirchen (tako Skok II 101, no izvorno je to morala biti jedna crkva posvećena petorici ranohrišćanskih mučenika – kamenorezaca, up. Kiss 505). Antičko ime Sopianae tumači se iz kelt. *sop- ‘močvara’ (id. ib.). (A.L.)
Atribucija
- grad kameni: U Pečuju gradu kamenome (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 45:2) - kameni: Potekosmo pod Pečuj kameni (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 45:94) - jadni: Dopadosmo do jadnog Pečuja (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 45:95) - bili: Niz Jagodsko do Pečuja bila (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 45:442) - turski: Ta Omerbeg od turskog Pečuja (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 45:732) - bez atribucije: Sav mu Pečuj ogrijalo sunce (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 45:555)
Geografski položaj
46° 4’ N, 18° 13’ E
Grad u Mađarskoj. Nalazi se u Baranji, blizu granice sa Hrvatskom.
Istorijat
Jedan od najstarijih mađarskih gradova, sedište rimske provincije Donja Panonija pod carem Hadrijanom. Prvo rimsko ime mu je bilo Sopianae, a kasnije Quinque Ecclesiae („pet crkava”, vide etimologiju), prevedeno na nemački Fünfkirchen.
Sveti Stefan, prvi mađarski kralj, osnovao je 1009. u Pečuju biskupiju. Sredinom XIV v. (1367) u Pečuju je kralj Luj I zasnovao univerzitet, a u XV v. pečujski biskup je bio St. Janus Pannonius. Grad je bio pod Turcima od 1543. do 1686. Iz tog doba u njemu su ostali tursko kupatilo i Idris-pašino turbe.
Tokom XVIII v. ovde su kolonizovani nemački rudari, a 1780. Pečuj postaje slobodan grad.
Epski kontekst
U pesmi o junačkoj ženidbi dvema devojkama, pominje se kao grad mladoženje Omerbega, što je u muslimanskoj epici stajaće ime (Omer, Mehmed, Musa …).
Literatura
 | Радонић, Јован: Путовања Евлије Челебије по српским и хрватским земљама, Годишњица Николе Чупића, 1910, XXIX, 33-101; 1911, XXX, 259-291; 1912, XXXI, 233-297. [95, nap. 31] |
| 1975 | Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975. [2:300] |
| 1997 | Hrvatski leksikon, I-II, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb 1997. [tom II] |