SLAVONSKA POŽEGA, Požega
Istorijski nazivi
Incerum
Etimologija
1150. Posaga, od po-žeći ‘spaliti’, up. požag ‘palež’, tj. naselje na mestu gde je šuma iskrčena paljenjem (Skok III 674b; Kiss 523b). (A.L.)
Atribucija
- grad: Silni paša od Požege grada (MH IX,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/6. Junačke pjesme (historijske, krajiške i uskočke pjesme), knjiga deveta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1940. (MH IX) 2:5); KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 75; MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 50 - bila: Najzad siđe do Požege bile (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 48:113) - bez atribucije: U Požegu knjigu opravio (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 49:237); KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 75; MH IX,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/6. Junačke pjesme (historijske, krajiške i uskočke pjesme), knjiga deveta, uredio Dr Nikola Andrić, Zagreb, 1940. (MH IX) 2
Geografski položaj
45° 20’ N, 17° 41’ EGrad i županija u Hrvatskoj (Slavonija).
Istorijat
Rimsko naselje na mestu današnjeg grada zvalo se Incerum i ležalo je na putu Sisak (Siscia) – Osijek (Mursa). Delilo se na grad (civitas) sa povlasticama i utvrđenje (castrum). Kotlina u kojoj se nalaze današnji grad i oblast Požega, u rimsko doba se zvala Vallis aurea ('zlatna dolina'), verovatno zato što je bila plodna i šumovita. Prvi pisani podatak o Požezi kao županiji potiče iz 1210, dok se ime grada (castrum) pominje 1227. u dokumentu kojim je papa Honorije III potvrdio nadbiskupu Ugrinu vlasništvo nad Požegom i onim što pripada gradu. Stari požeški grad podignut je u doba ugarsko-hrvatskih kraljeva.
Iz Požege se upravljalo županijom koja je obuhvatala područje od Papuka do Krndije na severu, a do Save na jugu. Kao kraljevski grad-rezidencija, Požega je bila i značajno crkveno sedište sve do dolaska Turaka 1537. Kojoj god kraljevskoj kući da je pripadao, grad Požega uvek je bio kraljičina svojina. Kraljice su često boravile u Požezi, sudile u njoj, izdavale darovnice, potvrđivale ugovore. Tu su bile i kraljica Marija (žena Bele IV), Tomasina Morosini (majka Andrije III) i kraljica Elizabeta. Sa slabljenjem kraljevskih moći, posebno od doba kralja Sigismunda (oko 1420), Požega dolazi u vlasništvo moćnih plemića sve do 1537.
Turci su u Požezi ostali više od 150 godina, a proterani su odatle 1691. Jedno vreme (oko 1537) Slavonska Požega je bila sedište sandžaka koji je obuhvatao celu istočnu Slavoniju sa Osijekom. Posle Turaka, Požega je bila u vlasništvu Kraljevske komore sve do 1745. kad ponovo postaje sedište županije. Odlukom Marije Terezije iz 1765. postaje slobodan kraljevski grad i kulturno sedište županije.
Samo mesto je više puta paljeno. Od spomenika iz turskog doba, u njemu je sačuvana samo jedna tekija.
Epski kontekst
U hrišćanskim pesmama pominje se samo jednom, u sižeu o pogibiji paše od Požege 1613. (MH IX, 2). U muslimanskim pesmama javlja se kao mesto starca Kahrimana (KH II, 75), bega Mustajbega (MH IV, 49) i Alibega (MH IV, 50).
Literatura
1969 | Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969. [s.v. Пожега] cobiss |
1971 | Marković, Jovan Đ.: Gradovi Jugoslavije, Beograd. cobiss |
1983 | Đurić, T. & Feletar, D.: Stare građevine istočne Hrvatske, Varaždin. |