SENJ, Senje, Sijenje, Sen

sl1

Senj 1689.

sl1

Senj, panorama

Istorijski nazivi

Senia, Segnia

Etimologija

Od antičkog imena grada Senia, koje se poredi sa keltskim ili etrurskim toponimima na tlu Italije, između ostalog Sena > Siena u Toskani (Skok III 222 s.v.). (A.L.)

Atribucija

Senj

Senje Sijenje Sen Senjski grad

Geografski položaj

44º 59’ N, 14º 53’ E   
Grad i luka u Hrvatskoj, u podnožju Velebita.

Istorijat

U rimsko doba bio je značajna trgovačka luka pod ilirskim imenom Senia i vojna baza u pohodu protiv ilirskog plemena Japoda u I v. pre n.e. Pošto je neko vreme bio pod vlašću Vizantije, u IX v. ušao je u sastav hrvatske države kao središte Senjske županije. Početkom XIII v. u njemu postoji templarska opatija sv. Jurja koja 1219. dobija od kralja Gatsku župu. Na taj način templari ulaze u sukob sa knezovima Krčkim Frankopanima koje Senjani, posle odlaska templara, prihvataju 1271. za svoje „vječite potestate”. Krajem XIV v. (1388) dobio je gradski statut po kome se sudilo i upravljalo. Od 1469. nalazio se u vlasti ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina i ubrzo je proglašen za slobodan grad kojim upravlja kraljev kapetan sa većom posadom. Tada je Senj postao značajan kulturni centar i imao je sopstvenu štampariju. U njegovu kapetaniju bili su uključeni Gacko s Otočcem, Brinje s okolinom i Novigrad na ušću Zrmanje.
Habzburgovci su ga preuzeli 1527. i, u strahu od Turaka, opasali ga zidinama sa kulama raznih oblika. Pošto je 1537. Klis pao u turske ruke, kliški uskoci su prešli u Senj, zajedno sa izbeglicama iz Bosne, Krbave i Dalmacije kojima su se pridružili i prebezi sa mletačke teritorije. Tako je nastala legendarna baza senjskih uskoka koji su se više od 70 godina borili protiv Mletaka i Turaka, na moru i na kopnu.
Da bi se grad bolje branio, porušeno je sve što je izvan njega moglo poslužiti kao zaklon neprijatelju, a 1558. je na južnoj strani Senja, na brdu, podignut Nehaj grad sa kulama koje dominiraju nad južnim prilazom gradu Senju. Posle 1592. Senj postaje sedište Primorske krajine u sistemu Vojne krajine koja je obuhvatala područje od planine Kapele do mora.
Zbog uskoka, Senj je opsedan i napadan sa mora i sa kopna više puta: 1557, 1599. i 1613. Pri poslednjem napadu mletačka flota ga je opsela sa mora, a turska vojska sa kopna. Mirom u Madridu 1617. bilo je predviđeno da se uskoci isele iz Senja i da u grad dođe nemačka posada, kojoj je stanovništvo vrlo dugo pružalo otpor.
Senj je ponovo postao trgovačka luka i brodogradilište kada je iz zaleđa otklonjena opasnost od Turaka (krajem XVII v.). Tada on doživljava uspon i javlja se kao grad sa značajnom flotom od 60 trgovačkih brodova. Od 1809. do 1813. bio je jedan od centara Napoleonovih Ilirskih provincija, a zatim je pripao Austro-Ugarskoj.

Epski kontekst

Senj se vrlo često pominje i u hrišćanskim i u muslimanskim pesmama. Za njega se vezuju različiti junaci: Mijat hajduk (Vuk VI, 10; Vuk VII, 38), Jovan Višnjić (Vuk III, 43), Ivan Senjanin (Vuk VI, 54, 63, 65, 67, 72; Vuk VII, 1, 6, 12; SANU III, 27, 37, 39; MH II, 38; MH IX, 9, 11, 12, 26, 28, 29 i dalje), Maksim Senjanin (Vuk VI, 50), Senjanin Tadija (Vuk VII, 6), Vuk Mrkojević (SANU III, 44), Miho Hreljanović (MH VIII, 1), Sekula Senjanin (MH IX, 14), Boro barjaktar (Vuk VI, 52) i mnogi drugi.
Jedan od motiva postojano vezanih za Senj, sa provereno istorijskom podlogom, jeste i spasavanje senjskog uskoka Vida/Luke/Gojka Desančića iz ropstva u kuli Tomini/Tominji/Domini (izuzetak je samo pesma SANU III, 44 gde Vido Desančić tamnuje u Lijevnu). Sve pesme sa ovim motivom (ima ih 8 u korpusu) počinju i završavaju se isto: majka Desančića moli Senjane junake da spasu njenog sina iz ropstva, što ovi i učine i vraćaju se sa njim u Senj. Vođa čete koja kreće u pohod razlikuje se od pesme do pesme: Ivo Senjanin (MH IX, 17; Vuk VI, 72; SANU III, 41), Vuk Mrković/Mrkojević (SANU III, 44), Pero Mrkonjić (SANU III, 43; ER 72) i Rada Kosanić (SANU III, 42).
U pozadini ovih pesama stoji istorijski događaj – bitka između Turaka i Senjana 1580. u kojoj je, ispod grada Senja, Luka Kvirin (Guerino) Desantić pao u tursko ropstvo i bio zatočen u kuli Tominji kod Sanskog mosta. U pisanim spomenicima Hrvatskoga primorja Desantići se javljaju od početka XVII v. kao značajna senjska porodica koja je gradu dala mnoge ugledne vojvode i sudije. Njihovo ime se javlja u više oblika: Desantich, de Santich, Dessantich, Desantić, Desančić, Dešantić ili Šantić, Santiš, Santis, Desanti, De Santi i De Santis, a u narodnim pesmama dolazi samo u oblicima: Desančić, Šantić i Dešantić.
Mesto Tomina postoji i danas u blizini Sanskog mosta. U njemu je zaista postojala značajna kula (po Kreševljakoviću Miralbegova, po pesmama Tovagina), napuštena oko 1878, a srušena 1933.

Literatura

book1954Hamdija Kreševljaković: Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, 1954.
book1954Kreševljaković, Hamdija: Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, 1954.
book1961Rothenberg, Gunther E.: Venice and the Uskoks of Senj: 1537-1618, The Journal of Modern History, 33/2, 148-156.
book1970Vojna enciklopedija, 1-10, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1970-1975.Beograd 1980.  cobiss
book1975Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975.  [3:105]
book1997Hrvatski leksikon, I-II, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb 1997.  [tom II]
book1999Humska, Vera: Plemićka porodica Hreljanović, Senjski zbornik 26, 241-246.
book2003Anđelko Mijatović: Neki poznati Senjani uznici, Senjski zbornik 30(2003)  [259-272]
book2003Mijatović, Anđelko: Neki poznati Senjani uznici, Senjski zbornik 30 (2003)  [259-272]
book2005Lokmer, Juraj: Ex-voto Kvirina Desantića, patricija senjskoga u crkvi Majke Božije goričke u Baški, Senjski zbornik 332(2005)  [95-216]
book2005Juraj Lokmer: Ex-voto Kvirina Desantića, patricija senjskoga u crkvi Majke Božije goričke u Baški, Senjski zbornik 332(2005)  [95-116]
book2009Ljubović, Enver: Senjska ukočka plemićka obitelj Desantić i njihovi grbovi, Senjski zbornik 36(2009)  [209-220]
book2009Enver Ljubović: Senjska ukočka plemićka obitelj Desantić i njihovi grbovi, Senjski zbornik 36(2009)  [209-220]