BRINJE
Brinje 1518.
Frankopanski kaštel u Brinju
Istorijski nazivi
Monetium, Sokol, Sokolac
Etimologija
Ovaj toponim se sreće i drugde na čakavskom i slovenačkom terenu, gde postoji i reč brin(a) ‘kleka, ariš, četinar’, verovatno predslovenskog porekla (Skok I 211ab). (A.L.)
Atribucija
- bijelo: Sašo četom Brinju bijelome (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 9:177); MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 33 - bilo: Kud će bilu Brinju okrećati (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 9:436) - kameno: Snio glavu Brinju kamenome (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 9:199); MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 32, 33 - bez atribucije: I od Brinja do vlaškog Lenđera (KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 60: 49); MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 9; MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 32, 33
Geografski položaj
45° 0’ N, 15° 8’ E
Mesto u Hrvatskoj. Selo i nekada grad blizu Otočca, u severnom delu Like, na putu Karlovac–Senj.
Istorijat
Do XV v. ime mesta bilo je u množini; u XV v. i kasnije, do kraja XVIII, takođe u množini, izjednačuje se u lokativu sa rečima ženskog roda; od XV v. javlja se i u jednini, a danas samo tako – kao Brinje.
U rimsko doba verovatno se tu nalazilo naselje Monetium. Srednjovekovni grad, koji se nalazi u Brinju, zvao se Sokol ili Sokolac i prvi put se pominje 1411. Otada nadalje, Brinje je bilo uporište knezova Frankopana.
Turci su Brinje zapalili 1530. i u XVII v. više puta napadali. Posle obrazovanja Vojne krajine, Brinje je došlo pod njenu upravu.
Epski kontekst
Pesme vezuju ovaj grad za Vuka (MH IV, 32) ili Juga (MH IV, 33) Brinjanina, a jedna od njih (MH III, 9) opeva izbavljanje Merdanagić-Muje iz tamnice brinjskog kapetana.
Literatura
 | 1880 | Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, I-XIV, Zagreb, с1880-1952. |
| 1970 | Vojna enciklopedija, 1-10, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1970-1975.Beograd 1980. [2] cobiss |
| 1973 | Imenik mesta и Jugoslaviji, „Službeni list", Beograd 1973. [80] cobiss |