PAPAK

sl1

Ružica, grad na Papuku.

sl1

Ružica na Papuku.

Atribucija

Geografski položaj

Nemoguća ubikacija.

Epski kontekst

Prema pesmi, grad u kopnenom delu hrvatskog primorja, dva dana konjskog hoda od Senja (vide ). Pominje se u kontekstu zarobljavanja Muje Hrnjice i njegove braće prilikom žetve.
Takođe moguća, posredna i sasvim drukčija ubikacija, naslućuje se iz stihova:

On isprosi kićenu divojku
Iznad Baga, iz Papka kamena,
On isprosi Ružicu divojku,
Lipu Ružu Pavla kapetana (318-321)

gde Ruža nije samo stajaće ime za hrišćansku devojku visokog roda u muslimanskoj epici, već širi asocijaciju na ime starog, srednjovekovnog grada Ružice na planini Papuk. Ružica, koja se prvi put spominje kao kraljevski posed 1357, i danas se smatra jednim od najlepših starih gradova u Hrvatskoj. Do 1543, kad ga osvajaju Turci, grad je više puta menjao vlasnike (Nikola Kont, Lovro Iločki, Ladislav More, brača Pomanicki i drugi). Turci su ga definitivno napustili 1687, a u XVIII v. izgubio je strateški značaj i prepušten propadanju.
Muslimanski pevač koristi posebno sredstvo da još više uveća značaj i inače velikog junaka muislimanske epike – Muje Hrnjice. On pohvale stavlja u usta hrišćanske gospode i pušta da Ivan Senjanin, obraćajući se Henkaliću banu i Nikoli Karloviću koji su zarobili Muju Hrnjicu, kaže za ovoga:
Taj je Mujo od Krajine glava,
Krajišnici ka i mrki vuci,
U Muje je mlogo pobratima,
Za njeg znade devlet u Stambolu.
Ja se bojim, bane gospodine,
Kad se dignu na alaje Turci
Od Glinice do vode Bistrice,
Od dnu Like pa do Vrhovina,
Karlovac će zemljom poravniti,
Našeg kralja s carem zavaditi.
Ko će tomu dževap učiniti? (MH IV, 36:266–276)