BILJANE
Biljane Gornje, crkva sv. Đorđa
Etimologija
Ime stanovnika izvedeno od nekog toponima ili hidronima osnove *bělъjь > ikav. bili, up. reku Bilu kod Zenice, pritoku Lašve. (A.L.)
Atribucija
- ravni: Beg iziđe na Biljane ravne (MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 32:452) - bez atribucije: Na Biljane kuli Stojanovoj (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 19:330); MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 32
Geografski položaj
44° 36’ N, 16° 41’ E
Selo u BiH blizu Stoca.
Istorijat
Zajedno sa gradom Ključem, bosanski kralj Tomaš Ostojić dao ga je 1446. sinovima vojvode Ivaniša Dragišića. Danas selo na istom mestu blizu Ključa, samo izdeljeno na Gornje i Donje.
Epski kontekst
Prema jednoj od pesama (MH III, 19), u Biljanima se nalazi kula Stojana Jankovića. (Ovaj epski junak se inače vezuje za – vide.)
Takođe i: Bilje – mesto na jugu Baranje, 8 km s/i od Osijeka, na putu Osijek–Beli Manastir (Hrvatska).
Literatura
 | 1973 | Imenik mesta и Jugoslaviji, „Službeni list", Beograd 1973. [62] cobiss |
| 1975 | Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975. [1:40] |
| 2002 | Енциклопедија православља, 1-3, „Савремена администрација", Београд 2002 [1] cobiss |