EPSKI GRADOVI - leksikon

<   2 od 5    >

• BEOGRAD
• BERAT
• BERI
• BERKASOVO
• BERKOT
• BEZIJOVO
• BEZUJE
• BIĆ
• BIGOR
• BIHAĆ
• BIHOR
• BIJELA
• BIJELO POLJE
• BIJELJINA
• BIJOGRAD
• BIJOR
• BILAJ
• BILEĆA
• BILIGRAD
• BILUČ
• BILJANE
• BIOČE
• BIOGRAD
• BISTRICA
• BIŠĆE

• A
• B
• C
• Č
• Ć
• D
• Đ
• DŽ
• E
• F
• G
• H
• I
• J
• K
• L
• LJ
• M
• N
• NJ
• O
• P
• R
• S
• Š
• T
• U
• V
• Z
• Ž

BILAJ

Etimologija

(Kod Gospića): ikavski od beo, up. Bjelaj, Belaj; ili poimeničen određeni vid prideva *bělъjь, ili izvedenica na -aj tipa Mračaj (Skok I 15b–16a).

Atribucija

• grad: Do Petrovca i Bilaja grada (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
  I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 4:605)
• bili: Kad sam pošo od Bilaja bila (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
  I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 18:199)
• bez atribucije: U Bilaju konak učiniše (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
  I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 3:146); MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
  I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 18

Geografski položaj

Grad u BiH. Nalazi se na rubu Bilajskog polja, pored puta Petrovac – Kulen Vakuf.

Istorijat

Epika njegov geografski položaj opisuje kao pogodan za odbranu od neprijatelja:

Srednjovekovni grad Bjelaj (stari toponim Bilaj) prvi put se u dokumentima spominje 945. Srednjovekovna arhitektura ovog grada je i danas dosta dobro očuvana. Turci su upali u Bilajsko polje 1573. pri pohodu na Bihać i zauzeli grad pre 1577. Napušten je 1838.

Epski kontekst

Pesme ga pominju u neistorijskom kontekstu dvoboja Duralagić-Mehe sa Bišćaninom banom (MH III, 3 – svakako pre 1592. jer posle te godine u Bišću više nije sedeo hrišćanski ban) i Stojana Jankovića sa Hodžić-Huseinom (MH III, 18), kao i u kontekstu osvajanja Bihaća (MH III, 4).

Literatura

1953

Kreševljaković, Hamdija: Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo.  cobiss

1957

Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo  [11]  cobiss

1969

Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969.  cobiss

1973

Imenik mesta и Jugoslaviji, „Službeni list", Beograd 1973.  [62]  cobiss

1997

Hrvatski leksikon, I-II, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb 1997.  [I]