BIJELO POLJE, Bjelopolje

sl1

Bijelo Polje 1929

sl1

Istorijski nazivi

Pruška Vas, Akоva

Etimologija

Bielo Pogle pominje se prvi put 1411. (Шкриванић 1959, 42), no tu se od kraja XII v. nalazio manastir sv. Petra „na Limu”, zadužbina humskog kneza Miroslava. (A.L.)

Atribucija

Bijelo Polje

Bjelopolje

Geografski položaj

43° 1' N, 19° 44' E   
Varoš na Limu u Crnoj Gori.

Istorijat

U srednjem veku mesto pod imenom Pruška Vas. Kao Bijelo Polje prvi put se javlja 1589, a od 1667. ime se prevodi na turski – Akova.
U turskim spomenicima iz XV v. pominje se kao karavanska stanica. Za vreme turske vladavine Bijelo Polje je bilo najpre u sastavu Bosanskog, a onda novopazarskog sandžaka (Bosanski elajet). U XIX v. bilo je sa Bihorom (predeo oko Berana) u Novopazarskom kajmakamluku (okrugu). Varoš je 1805. opasana zidom i pretvorena u utvrđenje. Od 1865, kada je osnovan Bosanski vilajet, Bijelo Polje je kaza (kadiluk) Novopazarskog sandžaka. Mesto je tek 1912. oslobođeno od Turaka.

Epski kontekst

Pominje se u kontekstu boja na Krusima 1796. (u SM 170 kao jedno od mnogih mesta iz kojih su bili Turci izginuli u bici), bitke na Deligradu 1806. (u SM 63 kao jedno od mesta iz kojih se skuplja turska vojska), pohoda Sulejman-paše Skopljaka na Šumadiju (Vuk IV, 41) i bojeva Crnogoraca i Hercegovaca s Turcima 1862. (Vuk IX, 32). U muslimanskoj pesmi „Svatovsko groblje na Koritima“ (KH I, 6), o ženidbi Rišnjanina Hadž(ij)e sa „l'jepom Hankom Marić alaj bega“ iz šehera Mitrovice, Bijelo Polje se pominje kao jedan od konaka na putu Mitrovica – Risan, između Sjenice i Zagorja.

Još i: u Srbiji ima 8 mesta pod imenom Belo Polje (kod Obrenovca, Brusa, Gornjeg Milanovca, Raške, Kuršumlije, Istoka, Peći i Podujeva).
Takođe i: selo u Hrvatskoj, u severnom delu Krbavskog polja, oko 10 km j/i od Korenice.

Literatura

book1909Дедијер, Јевто: Херцеговина, Српски етнографски зборник VI, 5.  [29, 31, 132, 255, 256]  cobiss
book1922Костић, Коста: Наши нови градови на југу, http://sr.wikisource.org/sr-el/Наши_нови_градови_на_југу  cobiss
book1959Шкриванић, Гавро А.: Именик географских назива средњовековне Зете, Титоград.  [41-42]  cobiss
book1969Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969.  cobiss
book1970Vojna enciklopedija, 1-10, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1970-1975.Beograd 1980.  cobiss
book1973Imenik mesta и Jugoslaviji, „Službeni list", Beograd 1973.  [58]  cobiss
book1975Васић, М.: Градови под турском влашћу, Историја Црне Горе III/1, Титоград.  cobiss
book1975Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975.  [3:566]
book1996Крунић, Јован: Баштина градова средњег Балкана, Републички завод за заштиту споменика културе, Београд.  cobiss
book2006Томовић, Гордана: Из историје Средњег Полимља од VII до XVII века, Манастир Светог Николе у Подврху 1606-2006, Београд, 23-57, 48-50  cobiss