BUNIĆ
Etimologija
Prvobitno verovatno množina *Bunići, prezime starinskog tipa Kovačić (pored mlađeg Kovačević) od vlaškog (rum.) ličnog imena Bun < lat. Bonus ‘dobar’ (Skok I 238a). (A.L.)
Atribucija
- grad: Ne vodim te ja k Buniću gradu (SANU III,Српске народне пјесме из необјављених рукописа Вука Стеф. Караџића, Српска академија наука и уметности, Одељење језика и књижевности.
Пјесме јуначке средњијех времена, књига трећа, Београд, 1974. (SANU III) 49:167); ER 101, 113 - grad bijeli: Od Bunića grada bijeloga (SANU III,Српске народне пјесме из необјављених рукописа Вука Стеф. Караџића, Српска академија наука и уметности, Одељење језика и књижевности.
Пјесме јуначке средњијех времена, књига трећа, Београд, 1974. (SANU III) 49:73); KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 62 - bijeli: Da idemo k bijelu Buniću! (SANU III,Српске народне пјесме из необјављених рукописа Вука Стеф. Караџића, Српска академија наука и уметности, Одељење језика и књижевности.
Пјесме јуначке средњијех времена, књига трећа, Београд, 1974. (SANU III) 49:143); KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 62 - bili: Ali ćemo do Bunića bila (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 12:522); MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 20 - kaurski: Silazio kaurskom Buniću (KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 42:368)
- vlaški: Da sam sišo do vlaškog Bunića (KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 42:697)
- kameni: Jedni idu k Buniću kamenu (KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 62:703)
- sa široke Like: Od Bunića sa široke Like (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 6:7) - bez atribucije: Gradi crkvu od Bunića bane (KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 42:1); ER 113; KH II,Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hörmann 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. (KH II) 62; MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 6, 12, 20; MH IV,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/4. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga četvrta, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1899. (MH IV) 32
Geografski položaj
44° 40’ N, 15° 38’ E
Selo u Lici, Zadarsko-kninska županija (Hrvatska). Udaljen je 23 km na s/z od Udbine, i 32 km na s/i od Gospića.
Istorijat
Kod Vuka u Rječniku pominje se kao: „gradić na dno Krbave (od Udbine k sjeveru) pod planinom Kozjanom”. Blizu sela postoji Laudonov gaj (hrastova i borova šuma), koji je zasadio austrijski maršal Laudon da bi zaustavio kretanje živog peska. U vreme sadnje toga gaja Laudon je još bio na početku buduće vojne karijere: služio je kao oficir u frajkoru barona Trenka (vide BRESTOVAC).
U tursko doba Bunić je bio značajno utvrđenje, a posle odlaska Turaka 1689. postao je sedište kapetanije Vojne krajine.
Epski kontekst
Pominje se u neistorijskom kontekstu ženidbe Stojana Jankovića (SANU III, 49) i drugih epskih junaka – hrišćanskih jednako kao muslimanskih.
Literatura
![]() | 1969 | Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969. cobiss |
![]() | 1973 | Imenik mesta и Jugoslaviji, „Službeni list", Beograd 1973. [86] cobiss |
![]() | 1997 | Hrvatski leksikon, I-II, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb 1997. [I] |