RIPAČ
Etimologija
Skok pomišlja da je od ripa ‘stena’, ali ispravno dodaje da onda sufiks nije jasan. Kako se Ripač pominje tek od 1447, sme se dopustiti da je i tu ikavski refleks jata. U tom slučaju bi ovaj toponim imao potpunu paralelu u češkom Řepeč koji Profous izvodi od řepka ‘uljana repica’, no pre će biti antroponimskog porekla, up. češ. Řepčice, patronimik s.-h. tipa na -ići. Sa antroponimom Rěpa, Rěpka računa i Bezlaj 1961, 150 povodom niza toponima, među njima sln. Repče, koji bi se samo u rodu razlikovao od Rěpъčь. (A.L.)
Atribucija
- bijeli: Otiskoše Ripču bijelome (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 3:134) - bili: Golubiću a do Ripča bila (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 4:54) - bio pokraj Une: Uze Ripač bio pokraj Une (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 4:657) - ukraj Une: Osvojit ću Ripač ukraj Une (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 4:609) - bez atribucije: I u Ripču konak učiniše (MH III,Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme.
I/3. Junačke pjesme (muhamedovske), knjiga treća, uredio Dr Luka Marjanović, Zagreb, 1898. (MH III) 3:135)
Geografski položaj
44° 45’ N, 15° 57’ EMesto u BiH.
Istorijat
Stari grad u Bosni, na ostrvu u Uni, kod istoimenog mesta, oko 9 km j/i od Bihaća. Tu se i danas nalaze ostaci starih građevina i muslimansko groblje. Donedavno je bio vidljiv i jedan zid samog grada. U blizini Ripča otkrivene su i rimske iskopine.
Ripač se prvi put spominje 1408, u jednoj povelji kralja Sigismunda Tomi Tompi, kao centar župe Hum. U toj povelji stoji da je rečeni Tompa stekao zasluge braneći grad Ripač od Bošnjaka i Turaka. Imao je župski sto na kome su učestvovali humski plemići i koji se pominje 1493. Ripač su držali Frankopani, a od 1447. knezovi Krbavski. U XVI v. u gradu je sedeo kastelan sa vojnicima koji su se plaćali iz državne kase. Jedno vreme njime su upravljali Izačići kao kapetani. Grad je imao svoju crkvu, trg i sud. Ripačka crkva je pripadala Kninskoj biskupiji.
Ripač je bio građen da brani grad Bihać, ali su ga Turci svejedno osvojili prvo 1582, a onda konačno 1591. Iz Ripča je i porodica Lipovača iz koje potiče čuveni junak muslimanske epike – Mustaj-beg Lički. Istorija više ne pominje Ripač posle 1697, kada su ga opsedali hrvatski ban Adam Bačan i karlovački general Karl Auersperg. Tom prilikom je u njemu uhvaćen Kariman-aga, koji je pre toga držao grad Vranograč. Grad je defintivno napušten između 1833. i 1838.
Epski kontekst
U pesmama se pominje kao prvi konak na putu od Bihaća do Glamoča (MH III, 3) i kao mesto u proročanskom snu kojim se najavljuje pad Bihaća u turske ruke (MH III, 4) – uvek kao grad blizu Golubića na Drini.
Literatura
1943 | Lopašić, Radoslav: Bihać i bihaćka krajina, 2. izd. Zagreb. |
1953 | Kreševljaković, Hamdija: Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo. cobiss |
1957 | Vego, Marko: Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo cobiss |
1970 | Vojna enciklopedija, 1-10, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1970-1975.Beograd 1980. [s.v. Grad] cobiss |