ZVEČAN, Zvečarak

sl1

Zvečan, ostaci starog grada

sl1

Srednjovekovni Zvečan (akvare, Predrag Todorović 1967)

Istorijski nazivi

Sfentzanion

Etimologija

Stsrp. Zvečanь, pri gradu Zvečani, viz. Sfentzánion sa očuvanim nazalom u prvom slogu < slov. *zvęčěnь u vezi sa zvek, zvečati, za topografsku upotrebu up. termin zvekara ‘kraška jama ili vrtača’. (A.L.)

Atribucija

Zvečan

Zvečarak

Geografski položaj

42° 54’ N, 20° 50’ E   
Grad u Srbiji (Kosovo). Ruševine srednjovekovnog grada na istoimenom kupastom stenovitom brdu u blizini ušća Sitnice u Ibar, kod Kosovske Mitrovice.

Istorijat

Jedan od najstarijih gradova u srednjovekovnoj Srbiji. Podignut je uz manji vizantijski kastel iz XII v., a kasnije je nastalo i utvrđeno podgrađe. Trg koji se spominje u XIV v. (u Svetostefanskoj povelji) verovatno je postojao i ranije. Grad jе zatvarao važne puteve: bosanski (Kosovo–Bosna), ibarski put i put za Metohiju. Docnije je branio obližnji rudnik Trepču.
Zvečan je igrao značajnu ulogu u starijoj srpskoj istoriji. Prvi put se pominje, pod imenom Sfentzanion, u Aleksijadi, biografskom delu vizantijske princeze Ane Komnine, u vezi sa pograničnim borbama koje su Srbi pod raškim županom Vukanom vodili sa Vizantincima na Kosovu polju između 1091. i 1094. Tada je Zvečan bio pod srpskom vlašću. U dužem narednom periodu nema pisanih podataka o Zvečanu. To se može objasniti pomeranjem državne granice sa Kosova prema jugu čime je Zvečan izgubio značaj pogranične tvrđave. Prva sledeća vest odnosi se na tamnovanje i smrt kralja Stefana Dečanskog u Zvečanu 1331. („V Zvečani gradu” ležahu kosti Kostadina, brata kralja Dečanskoga. „V gradu Zvečanu prestavi se”* kralj Stefan Dečanski). Blizu Zvečana bio je manastir Banjska, a u njemu episkopska stolica.
Do kraja XIV v. Zvečan je često menjao gospodara. Oko 1337. tvrđavom je vladao mlađi sin vlastelinke Danice, čije ime nije sačuvano. Šezdesetih godina (vreme vladavine cara Uroša), grad i župa zvečanska bili su u posedu čelnika Muse, zeta kneza Lazara, koji ga je dao zahumskom knezu Vojislavu u zamenu za Brvenik na Ibru. Prvi turski kefalija (Feriz) na Zvečanu pominje se već 1396. U rukama Osmanlija grad ponovo postaje važno vojno uporište, naročito za prodiranje ka Bosni. Vilajet Zvečan pominje se prvi put 1455, u okviru Skopskog krajišta. Godine 1689, u austrijsko-turskom ratu, Austrijanci nisu uspeli da osvoje tvrđavu. Ona je opustela u XVIII v.
U gradskoj tvrđavi u XII v. se nalazila crkva sv. Đorđa. Prema legendi, u njoj se Stefan Nemanja, zajedno sa svojom vojskom, pomolio Bogu i pričestio uoči polaska u poznatu bitku kod Pantina oko 1168. Velika priprata ove crkve verovatno je služila za sabore.
Ispod zvečanskog utvrđenja nalazila se crkva sv. Dimitrija, koju je 1314-1316. srpski kralj Milutin darovao svojoj zadužbini – manastiru Banjskoj. Po toj crkvi naselje je dobilo ime Mitrovica. Oko crkve je bilo srpsko, a od XIX v. tursko groblje.

Epski kontekst

U pesmama se pominje obično zajedno sa Čečanom kao graničnik Kosova polja pre bitke sa Turcima:


Sve Kosovo sila pritisnula.
Kažu, sine, i pričaju ljudi:
Od mramora do suva javora,
Od javora, sine, do Sazlije,
Do Sazlije na ćemer ćuprije,
Od ćuprije, sine, do Zvečana,
Od Zvečana kažu do Čečana,
Od Čečana vrhu do planine
Turska sila pritisla Kosovo (Vuk II, 44:103–111).

Oblik Zvečarak iz pesme SANU II, 70 – iako neobičan (vide ) – nesumnjivo se odnosi na ovo mesto budući da se radnja odvija na Kosovu polju i da su akteri Banovac Sekula, Sibinjanin Janko i njegov sluga Milutin. Ovakav siže (Sekula oslobađa ujaka iz turskog ropstva) u epici je prilično čest, a jedino što mu daje istorijski prizvuk jeste asocijacija na Drugi kosovski boj 1448, u kome su učestvovali svi pomenuti akteri.

Takođe i: grad Zvečaj u Bosni, na reci Krupi između Banjaluke i Jajca.
Još i: Zvečara u opštini Kotor (Crna Gora) i Zvečka u opštini Obrenovac (Srbija).

Literatura

bookЈовановић, Војислав: Средњевековни Звечан, Старинар н.с., XIII-XIV, 137-150.
book1851Šafarik, P. J.: Památky drevniho pisemnictvi Jihoslovanuv, Prag.  [53, 71*]  cobiss
book1950Дероко, Александар: Средњевековни градови у Србији, Црној Гори и Македонији, Београд.  [169]  cobiss
book1959Шкриванић, Гавро А.: Именик географских назива средњовековне Зете, Титоград.  [63]  cobiss
book1969Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969.  cobiss
book1970Vojna enciklopedija, 1-10, Redakcija vojne enciklopedije, Beograd 1970-1975.Beograd 1980.  [s.v. Grad]  cobiss
book1973Imenik mesta и Jugoslaviji, „Službeni list", Beograd 1973.  [446]  cobiss
book1975Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975.  [1:371, 372]
book1987Задужбине Косова : Споменици и знамења српског народа, Призрен — Београд 1987.  [373-374]  cobiss
book1997Милошевић, Гордана: Становање у средњовековној Србији, Београд.  [103]  cobiss
book2003Дани европске баштине — Утврђења у Србији. The European Не- ritage Days — Fortifications in Serbia, Регионални завод за заштиту споменика културе, Смедерево 2003.  [14-15]  cobiss