ŠABAC

sl1

Šabac, centar grada

sl1

Šabac, ostaci tvrđave

Istorijski nazivi

Zaslon, Sava, Bögürdelen

Etimologija

Starije ime (od 1454) Zaslon od imenice zaslon ‘zaklon, nadstrešnica’. Još ranije pominje se u ovoj oblasti „grad Sava” (1346), *Savski grad > Savac, kako se po tradiciji Šabac zvao. Današnje ime, koje se javlja u izvorima od vremena građenja tvrđave 1470–1471, etimološki je nejasno. Ugarski istoričari izvode ga takođe od imena reke Save (a Savo Savacium), ili turskog vojskovođe Sabatius-a koji ga je navodno sagradio; srpski letopisac piše: Zaslonь gradь na Savi ježe zovet se po grьčьskomu jeziku Šabasь. (A.L.)

Atribucija

Geografski položaj

44° 45’ N, 19° 41’ E   
Grad u Srbiji.

Istorijat

Nalazi se na desnoj obali reke Save, 70 km uzvodno od Beograda. Srednjovekovno srpsko ime Zaslon; pod Turcima prvo Kale-i-Sava, i Sava Hisari, zatim Bugur-tlen i Bugur-delen, a potom kao danas.
Zaslon se pominje kao grad na Savi još u starim srpskim spomenicima iz sredine XV v. („priimi Mateašь kralь i Vukь despotь Zaslonь gradь na rěcě Savi”)..* Kod Zaslona na Savi nesumnjivo je postojala skela za prelaz na drugu obalu. Čim su Turci izgradili tvrđavu (prvi put 1370. a konačno 1470–1471), prelaz na Savi kod Šapca postao je najvažnija veza sa severnim krajevima. Kako je tvrđava dobijala na važnosti kao jedino utvrđenje na desnoj obali Save, na njenom toku od ušća Drine do Beograda, stari naziv se sve više gubio (poslednji put se Zaslon pominje 1562), a osvajao je novi – Šabac, nastao moguće po imenu reke (Sabbas, Savacium, Savas) kojim se označavaju i grad i varoš. Ime Šabac prvi je zabeležio Antonio Bonfini, ugarski dvorski istoričar s kraja XV v., smatrajući da je ta reč turskog porekla i da znači nešto čudesno lepo. Turski istoričari smatraju da je reč Šabac srpska tvorevina, nastala od nadimka Isabega Ishakovića koga su zvali Šaban. Najverovatnije je, ipak, da je ime mesta izvedeno iz imena reke na kojoj je podignut.
Sadašnji grad, kao utvrđenje na granici sa Mađarskom, podigao je Isabeg Ishaković 1471. i nazvao ga Bigirdelen (Bügü-delen: 'probijač slabine, boka', 'pretnja s boka'). Mađari ga uzimaju 1476. i ostavljaju u njemu posadu od 100 Srba šajkaša. Turci su grad konačno osvojili 1521. kada su ga pojačali i širokim rovom sproveli oko njega vodu iz Save.
Strategijska važnost grada bila je uzrok mnogim borbama koje su se vodile oko Šapca između Turske i Ugarske, a kasnije između Turske i Austrije (1476, 1492, 1521, 1695, 1717, 1739, 1788). U Prvom srpskom ustanku prilikom zauzimanja Šapca 1807. naročito se istakao valjevski vojvoda Jakov Nenadović. Srbi su osvojili i držali Šabac od 1807. do 1813, a otada pa do 1867. bio je opet u turskim rukama. U to vreme jedan od epskih junaka vezanih za Šabac bio je Bakal Milosav, poreklom iz Hercegovine. Njega je ustanak zatekao u Šapcu kao bakalina, pa je tako dobio nadimak po kojem je jedino i poznat. Naročito se istakao u bici na Mišaru (Vuk IV, 30) i pri odbrani Loznice (Vuk IV, 33). Umro je u Šapcu 1823.

Epski kontekst

U pesmama se kao „komendat” Šapca pominje pop Luka Lazarević (Vuk IV, 32, 34, 36, 43) koji zaista jeste preuzeo grad od Turaka 1807. i držao ga sa posadom od 1000 vojnika. Pesma SANU IV, 44 posvećena je uspomeni na vladiku šabačkog Joanikija Neškovića, rodom iz Milandže. Šabac se pominje i u kontekstu osvojenja Bosanskog Novog (SANU III, 73) i Cetina (Vuk VIII, 38), i kao prelaz preko Save (ER 59). Reka Sana, koja se pominje u Vuk VIII, 38 (Osvojili Šabac ukraj Sane), ne može biti drugo do štamparska greška.

Još i: istoimeni stari grad u Hrvatskoj.

Literatura

book1887Витковић, Гаврило: Прошлост, установа и споменици угарских краљевих Шајкаша, Гласник Српског ученог друштва 67.  [87]
book1950Дероко, Александар: Средњевековни градови у Србији, Црној Гори и Македонији, Београд.  [152-153]  cobiss
book1954Латковић, Видо: Белешке, објашњења и речник у: Вук Стеф. Караџић, Српске народне пјесме, књига четврта, Штампано поводом стопедесетогодишњице Првог српског устанка, «Просвета», Београд.  [560]
book1955Павловић, Драгослав Ст.: Шабачка тврђава, Старинар V-VI, 305-316
book1969Српски рјечник истумачен њемачкијем и латинскијем ријечима, сакупио га и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, „Нолит", Београд 1969.  cobiss
book1970Нешковић, Јован: Тврђаве ослобођене од Турака. Смедерево, Шабац, Кладово, Ужице, Соко, In: Ослобођење градова у Србији од Турака 1862-1867, САНУ, 533-561.  cobiss
book1975Даничић, Ђура : Рјечник из књижевних старина српских, 1 -3, фототипско издање „Вук Караџић", Београд 1975.  [1:366*; 3:484-485]
book1975Вукановић, Т. П.: Насеља у Србији у доба првог српског устанка 1804-1813. год., Врањски гласник XI, Врање, 1-171.  [169]
book1994Гавриловић, Јован: Речник географијско-статистични Србије, Београд.  [191]  cobiss
book2000Ристановић, Слободан (прир.): Река Дрина и Подриње, Београд.  [420-429]  cobiss